Iako postoji više vrsta snimanja zuba, dva snimka su najčešća u praksi. Mali i veliki snimak. Namerno ne pričam stručnim rečnikom jer mi je cilj da priču razumeju čitaoci koji nisu iz oblasti medicine i stomatologije.
Prednost malog snimka je u tome što se odredjeni zub i njegova okolina vide precizno. Dakle mali snimak ima za cilj da nam detaljno predstavi stanje jednog ili dva zuba. Uloga velikog snimka je da nam predstavi stanje gornje i donje vilice, položaj i veličinu zuba kao i promene koje mogu da nastanu u koštanom tkivu gornje i donje vilice. Veliki snimak jeste pregledan, ali ne toliko precizan. Za neke intervencije je potrebno uraditi i mali snimak. Recimo kada zubar treba da leči neki zub konkretno, da napuni njegove kanale on će to mnogo bolje uraditi ako ima mali snimak tog zuba. Ovo napominjem, da se ne zbunite ako vam lekar pored velikog snimka koji već imate, predlaže da uradite i mali snimak u togu sanacije zuba. Još jedna važna napomena, snimci u stomatologiji su pomoćna sredstva za dijagnozu i lečenje. Snimak nije svemoguća stvar, deo intervencije može podrazumevati i dešavanja koja se na snimku ne vide. Evo i primera. Pacijent donese veliki snimak, na snimku se vidi sedmica gore levo koja treba da se izvadi. Snimak pokazuje da zub nije u sinusu. Lekar uradi intervenciju sve kako treba, i kad uradi probu duvanja na nos, ispostavi se da je jedan koren zuba bio u sinusu, a to se na snimku nije videlo. Sve ovo napominjem da bi znali da je snimak od velike pomoći, ali kao i u životu, i u stomatologiji postoji nešto što će se desiti neočekivano, i pored toga što je sve izgledalo da nema razloga da se iskomplikuje.
Comments