top of page

Danas, sutra – može malo prekosutra II deo

Writer's picture: Branka BlagojevicBranka Blagojevic

Planirani dan razmaka između pisanja prvog dela ovog teksta i nastavka se nekako volšebno pretvorio u desetak dana.

Da, istina je! Medjutim, to je isključivo u naučne svrhe. Potrebno je da uđem u temu na dubljem nivou, ne samo na intelektualnom.

Dakle, ako prepoznajemo da pripadamo armiji „Odlagača“, ako možemo da se nasmejemo taktikama koje upražnjavamo, priznamo i izmerimo negativne efekte koje nam to donosi, onda smo spremni za sledeći nivo. Da se zapitamo da li stvarno želimo da menjamo tu naviku?

Svako ponašanje, pa i najšašavije, ili politički korektno, najiracionalnije, ima svoju motivaciju, iako to na prvi pogled nije očigledno i deluje čudno. Pa tako i odlaganje obaveza. Teško da imamo šansi da promenimo neko ponašanje, ukoliko ne razumemo zašto ga upražnjavamo.

Neki od najčešćih uzroka bi bili:

· Strah od neuspeha. Ne bez razloga na prvom mestu, svakako, jedan od klasika u prokastinatorskom svetu.


Znate one situacije kada se uplašite nekog zadatka, strepite da nemate izgleda da ispunite očekivanja, pa se parališete, a kako vreme curi, jedete se, ali osećate i neku vrstu bizarnog olakšanja, jer se čini da ćete bar imati neko razumno opravdanje za loš rezultat. I onda kažete: u tako kratkom roku, nije se moglo bolje. Strah od neuspeha je toliko snažno prisutan, da se energija troši na pletenje zaštitne mreže izgovora, koji uvek upućuju na spoljašnje okolnosti, u slučaju da do neuspeha dođe, umesto na aktivnosti koje vode ka cilju. Ideja o neuspehu za koji smo lično odgovorni, u ovom slučaju, nepodnošljiva je. Problem je što život bez takve vrste neuspeha nije moguć, što i mnogim uspesima prethode njihovi opoziti.

Ø Perfekcionizam. Često možemo da čujemo da neko za sebe kaže da je perfekcionista. Nije potrebno da imamo savršen sluh pa da registrujemo i osećanje ponosa dok se to izgovara. U kontekstu ove teme, perfekcionizam se koristi kao savršen alat za odlaganje obaveza. Standardi se postavljaju tako visoko, da ih je često nemoguće dostići. Samo lud čovek se ne bi obeshrabrio pred nedostižnim ciljem i doneo pametnu odluku da mu se ne isplati ni da počinje. A Vi niste ludi!


· Strah od uspeha. U pravu ste, nije best seler, ovaj tom na polici biblioteke uzroka odlaganja nije izložen u visini očiju i ređe se o njemu govori, pa ipak prisutan je češće no što biste na prvu loptu pomislili.

„Zamisli da uspem, pa šta ću onda?! Da Žika pomisli da mu radim o glavi i da pretendujem na njegovo mesto! Da mi natovare još posla, još odgovornosti? Promenili bi se odnosi u timu, porodici..Možda bi me odbacili...Ovako tačno znam koje je moje mesto i šta mogu da očekujem. Od posla, od drugih, od života.. „

Znači ovde odlaganje služi zaštiti od rasta odgovornosti, čuvanju odnosa sa drugima, održavanju statusa quo... Toliko nam je milo da imamo neki vid kontrole da ćemo izbegavati promene i kada nas one vode ka nekom boljitku.

I tako dalje...Uzroka je mnogo, a nisu retke ni njihove kombinacije.

Ukoliko ste izdržali do sada, znači da ste se stvarno zainteresovali za temu ili da prepoznajete neke sličnosti sa svojim ponašanjem ili nekim drugim stvarnim likovima. Sličnosti nisu slučajne!

Ne bih više testirala Vaše stpljenje ovom prilikom. Ostaje da nešto i zaključimo.

Ne postoji univerzalni savet za lišavanje ove navike.

Potrebno je da razumete svoje razloge za njeno upražnjavanje i da potom investirate energiju u otklanjanje uzroka i ili „bildovanje“ određenih sposobnosti koje nisu dovoljno razvijene, u ovom slučaju najčešće volje i inicijative.

Ukoliko introspekcija nije dovoljna, tu su iskustvene radionice ili individualni rad sa psihološkim savetnicima. Upoznajte sebe da biste se više voleli i manje odlagali.


Branka Blagojevic

Commentaires


bottom of page